Sarajevska krvava bajka

Bilo je to u zemlji Dobrih ljudi sred visova Balkana

Zlikovci u vatreni obruč okovaše širom otvoren grad

Sijuć krvave ruže smrti u asfaltu svakoga dana

Ni tica vijestnica da izleti od ljudi niko živ ni star ni mlad

 

Jesen je na sjevernoj hemisferi u Sarajevu ledena jeza

Grmljavina dušmanskih granata grad-tabut drhti

Učiteljica jedna vila bajkovita drži skraćeni čas iz opreza

Ta život nije bajka već borba na život i smrt do smrti

 

Mjesec je dvadeseti više i ne broji sve prodeverane dane

Kako troprste zvijeri iz obruča ubijaju ovaj grad

Molim te Veliki Bože sa okolnih brda ukloni đikane

Da škola ne bude hladna a djeca da ne trpe glad

 

Danas niko nije izostao sa brojnog stanja

Razred je pun sve ozbiljna dječija lica

Zloslutna tišina između granata plača i jaukanja

Ko janjad zbijena srdca drhtava haustorčadi i izbjeglica

 

Izpod koje to gore slavne izvor je naše Bosne

Kaži nam Harune znam da znaš ali svima reci

Kako niz točila i proplanke njene rosne

Slazi u korito žubor vječni rijeko teci teci teci

 

Učiteljice zar da me to pitaš ja sam starinik ovdašnji tvoj dobar đak

Što od rođenja poji se vodom studenom sa bistrog izvora tog

Kad hoćeš velim izpod Igmana tako je ostavio Svevišnji Bog

Istom munja i grom a potom mrak mrak marak

 

Dvadeset sedam ih bilo u taj kobni čas

Na licu mjesta ostala tri

S učiteljicom zagrljeni

U smrti našli spas

Autor: Safet Kadić